Svaki je kraj po mnogo čemu poseban i zanimljiv te posjeduje svoje izuzetne osebujnosti. Takav je slučaj i s našim Radobojem, koji među mnoge svoje posebnosti ubraja i narodne legende.

Legenda o "Dedeku, Babici i Unučici"

Inspiracija za legendu o „Dedeku, Babici i Unučici“ velike su prirodne kamene gromade. Obličje „Dedeka i Babice“ smješteno je u sastavu planinskog vrha, a čudovišni lik „UNUČICE“ je kamena gromada u nadprirodnoj veličini, u podnožju kraj male uvale, gdje je gorski višestoljetni bunar, iz kojeg protiče bistro vrelo, a višak vode u obliku potočića žubori u podnožju zaseoka KAMENEČKI (Radobojsko Strahinje). Spomenuta narodna predaja glasi: „Dedek i babica imali su unučicu. Njihova je kuća bila na vrhu brijega, a zdenac u jarku. Više puta slali su djevojčicu po vodu na bunar pri „pustači“. Jednog ih je dana unučica nešto naljutila, pa su joj rekli da im vodu u „rešetu“ donese. Djevojčica je otišla po vodu. Kad je vodu zahvatila, i tek što se od bunara malo udaljila, ona je kroz dno rešeta iscurila. Djed i baka ipak su očekivali da će im vodu donjeti, vjerujući u čudo. Kako nje nije dugo bilo, stanu unuku prokljinjati. I taman što su izgovorili: „Bog daj da zakameniš tam gde jesi!“, čudo se uistinu dogodilo. Unuka se pretvorila u kamen i u ljudskoj spodobi ostade stajati na „spašniku“, ali se istodobno okameniše djed, baka, kuća i sve što su imali“.

Zlatno tele

Još od doba turskih pohoda žitelji RADOBOJA rado prepričavaju legendu o TURKOVOM POLJU, o borbi s Turcima u dolini kod župne crkve. Njezin je sadržaj pomalo nevjerojatan, ali i duhovit, a u njemu ipak ima revolucionarne zbilje, a jedna od njezinih verzija glasi: „U doba provale Turaka žitelji ovog područja dočekali su tursku vojsku koja se vraćala s bogatim plijenom iz pravca Slovenije. Jedna je žena lukavom dovitljivošću dala odlučujući doprinos u borbi protiv nadmoćne turske vojske jer je hrpu slame vračanjem pretvorila u SRŠANE, koji su svom žestinom napali turske vojnike. Među Turcima je nastala panika te su počeli bježati. Kako zbog znatne težine nisu mogli ponijeti sav plijen, odlučili su na brzinu zakopati izuzetnu dragocjenosti - „zlatno tele“- misleći kako će se jednom prilikom vratiti po njega. No, to im zbog straha od sršanova ujeda nikada nije pošlo za rukom.“ Sve od toga vremena mnogi su ljudi neumorno prekapali zemlju na „Turakovom polju“ kako bi pronašli zakopano blago, ustrajno vjerujući u istinitost predaje o „Zlatnom teletu“