«…Ne ima mjesta u Evropi, koje bi u učenom svijetu bilo toli znamenito, kao što je Radoboj. Tu ima u laporu okamenjenih životinja i bilina, koje nam okamine pripovijedaju davnu prošlost ovoga kraja. Okamenjene morske ribe, puži i školjke, kojih ima i sada po stazama i putevima, i kojima se djeca u Radoboju igraju, svjedoče nam, da se tu nekoć steralo more, nu ne samo tu, već cijelim Zagorjem, koje bijaše ogroman morski zaljev

       Tu gdje ti dana sraste hrast i bukva uz drugo grmlje i drveće, rasle su za prasvijeta paome i mnoge biline, koje danas uspijevaju samo u vrućim strana svijeta. Poznamo stotinjak okamenjenih bilina, kojih danas više nema u Evropi. Našli su tu školjaka, kojih nalične vrsti živu danas u Americi i Aziji. Živjeli su tu i termiti, koji živu danas u vrućim krajevima…» (Nastavak teksta iz knjige Dragutina Hirca, «Lijepa naša domovina», tiskana u Zagrebu 1891. godine u nakladi Hrvatskog pedagoško – književnoga sbora.)

Ovaj citat piše ispod slike 11. „Da je to crtež Radoboja dokaz su dvije crkve, jedna u nizini,  druga na brijegu. Ovo  je  jedan od 26 crteža iz knjige «Lijepa naša domovina» (140 str.), to pokazuje značaj i mjesto Radoboja na razini Hrvatske“

Radoboj se ubraja među najstarija hrvatska mjesta, u ovom dijelu Europe, gdje je otkriven trag života. Naime, ovaj kraj predstavlja jedno od najvećih svjetskih fosilnih nalazišta flore i faune od prije 12 do 14 milijuna godina, s približno 1900 nalaza, koji se čuvaju u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu te muzejima Beča i Londona, i po tome je ime Radoboja znano u svjetskim znanstvenim krugovima. No, ono nešto novije, kada je Radoboj u svojoj brdovitosti već izgledao kao danas, to su pronađeni ostaci kamenih sjekira i drugog oruđa i oružja. Ti arheološki nalazi potvrda su života na ovim prostorima u vrijeme neolitika –  prije četiri do pet tisuća godina. Potvrda kontinuiteta života na ovim prostorima su prethistorijski humci na brijegu Ostenje, gdje su pronađeni pepeo, kosti, crijep i komadi željeza. Arheološki nalazi, posebno grčkog zlatnog novca s glavama Atene i Nike.

Prvi pisani spomen Radoboja potječe iz 1334. godine. Tada je zapisano da postoji i ecclesia sancte Trinitatis de Radboa, tj. župna crkva sv. Trojstva u Radoboju.

Veći gospodarski, društveni i kulturni značaj radobojski kraj bilježi od 1811. godine pronalaskom sumpora, a iza toga slijedi otkrivanje i eksploatacija ugljena. To je vrijeme naglog razvoja ovog kraja, u koji se doseljavaju stručnjaci i rudari iz Češke, Austrije i Slovenije, donoseći sa sobom novi, urbani način života. Sve to utječe na promjene socijalne slike, kao posljedice razvoja raznih vrsta obrta, što je rezultiralo obuhvatom mladih u obvezni sustav školstva. 

 Podaci o općini
 Iz najstarije prošlosti Radoboja
 Legende
 Mjesni odbori
 Savjet mladih