Sida Košutić, hrvatska književnica

Sida Košutić rođena je 20. ožujka 1902. godine u Radoboju, gdje je polazila i pučku školu. Prvi razred ondašnje gimnazije završila je u Krapini, a daljnje školovanje nastavila je u Zagrebu te je 1921. godine postigla zvanje učiteljice. Od 1922. do 1939. godine radila je kao službenica kod Financijskog ravnateljstva, te u Školskom odsjeku Gradskog poglavarstva u Zagrebu. Od 1939. do 1944. godine uređivala je časopis Hrvatski ženski list, a od 1945. bila je lektor u Nakladnome zavodu Hrvatske, Vjesniku i Seljačkoj slozi u Zagrebu. Od 1948. Bila je u invalidskoj mirovini. Umrla je 13. svibnja 1965. godine.

Za života je objavila dramu K Svitanju (1927.); romane Portreti (1928.); Jaslice (1933.); trilogiju S naših njiva (Plodovi zemlje, 1935./1936.; Magle, 1937. i Bijele tišine, 1940., te u objedinjenom izdanju 1944.); romansiranu hagiografiju Sluga Vječne Mudrosti (1930.); novele Mimoza sa smetljišta (1942.); alegoričnu priču Vrijeska (1942.); zbirke lirike Osmijesi (1940.); Vjerenička žetva (1942.) i Jezero mrtvo (1956.). djela su joj prevođena na više jezika. Svoje radove objavljivala je u brojnim listovima i časopisima.
Za sobom je ostavila rukopise romana Kolijevka, Velika šutnja i Pogašena svjetla, koji do danas nisu objavljeni. S Vinkom Nikolićem godine 1941. uredila je antologiju Hrvatska majka u pjesmi.
Budući da je svojim prvim djelima trajno atribuirana kao književnica izrazite katoličke orijentacije, čemu je konačan pečat dao i njezin građanski potpis 1946. Protiv smrtne osude kardinala Alojzija Stepinca, jasno je zašto je Sida Košutić nakon Drugog svjetskog rata posve isključena iz javnoga književnog života, a takva je praksa nastavljena i nakon njezine smrti. Velika je šutnja samo naizgled prekinuta 1948., kada je Nakladni zavod Matice hrvatske u svojoj uglednoj ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti (knjiga 132.) predstavio izbor iz djela Side Košutić.
Nakon njezine smrti objavljeni su: roman Portreti (1984.); lirska priča Badnja noć dviju ptica (1994. i 1996.); poema Jeka sve tiša (1995.); izabrane pjesme (u izboru i s pogovorom Božidara Petrača) Različaka čaša (1997.), roman S naših njiva (1999.) te Priče (2001.). Njezino stvaralaštvo, iznimne vrijednosti i posve osobito, izmiče svakom svrstavanju. Premda su njezino djelo neki označivali kao žensku književnost, odnosno kao religioznu (katoličku) književnost, Sida Košutić i njezin opus nadmašuju uskoću i površnost svih takvih podjela i određenja.
Obilježavajući, 2002. godine, stotu obljetnicu rođenja Side Košutić , književnice autentičnoga kršćanskoga nadahnuća, Kršćanska sadašnjost predstavila je dvije knjige te autorice – knjigu proze pod naslovom Priče i knjigu pjesama Solsticij srca. Lirika i priče sabrane u te dvije knjige objavljivane su u listovima i časopisima koji su izlazili od 1926. godine, a obje knjige priredio je Stjepan Lice, profesor na zagrebačkome Pravnom fakultetu i književnik. „Sida Košutić, hrvatska književnica, nikada nije bila vrednovana onako kako je to trebalo učiniti – ni od Kaptola, ni od povjesničara književnosti“, rekao je književnik Božidar Petrač, na predstavljanju u knjižari Kršćanske sadašnjosti.
Stvaralački opus Side Košutić čine novele, pjesme, romani i jedna drama, a djela su joj prevedena na više jezika. U godinama prije Drugoga svjetskog rata, za vrijeme rata te u godinama neposredno poslije njega bila je vrlo cijenjena i rado čitana. Za romanesknu trilogiju S naših njiva dobila je državnu nagradu.