Radobojska župa danas obuhvaća područje općine Radoboj (osim dijela Gornje Šemnice) te naselja Velika Ves, Lepajce i Popovec koji spadaju u Grad Krapinu. Broji oko četiri tisuće vjernika.Kao "Item ecclesia sancte Trinitatis de Radboa" - radobojsku župu Presvetog Trojstva prvi put 1334. godine spominje gorički arhiđakon kanonik Ivan u popisu župnih crkava Zagrebačke nadbiskupije.  Arhiđakon Ivan i 1354. godine u svojem zborniku »Statuta capituli Zagrabiensis« opisuje koje je krajeve tada obuhvaćao «districtus de Zagoria«. Među crkvama u Zagorju spominju se: Primo beate virginis de Pregrada; Item ecclesia sancti Petri de Conoba (Petrovsko); S. Nicolai de Сrapina; S. Trinitatis de Thoplica (Krapinske Toplice); S. Trinitatis de Radboa (Radoboj); S. Crucis; Petri filii Nuzlini (Sveti Križ Začretje)…  (Klaić)

Smještaj radobojske župne crkve razlikuje se od uobičajenog u Hrvatskom zagorju, jer su, u pravilu, sve sagrađene na brijegu ili na povišenom položaju koji dominira tim krajem. Ova, radobojska, podignuta je u vlažnoj dolini. Graditeljski gledano, riječ je o jednobrodnoj gotičkoj građevini s pobočnim kapelama s obje strane, tako da joj tlocrt ima oblik križa.

Kapela svetog Jakova, a nekad kapela svete Marije, iz daljine izgleda kao mala građevina. No, kad stanete na zatravnjeni prostor podno njezinih zidova, gdje oduvijek, pa i sada, struje i pušu vjetrovi, ostanete zatečeni. Pred vama je najveća gotska kapela u Zagorju. Upravo ta njezina veličina jedini je sačuvani dokaz da su je podigle majstorske ruke, da je bila u svoje vrijeme ljepoticom, za koju se znalo u daleko većem krugu nego što je onaj koji s ovog prostora može doseći ljudsko oko.

Povijest gotovo svakog crkvenog zdanja ima nekakvu posebnost, često mnogima manje poznatu. Kapelica Majke Božje Lurdske, sagrađena u Radoboju 1899. godine, nije po tome izuzetak. Naprotiv. Njezina povijest počinje rođenjem Antonije Brozd. U ljeto 1999. godine započela je temeljita obnova koja je obuhvaćala radove na kompletnom krovištu, tornju,  i stropu. Skinuta je sva žbuka iznutra i izvana, i nanovo sve ožbukano. Postavljeni su novi prozori, napravljen je novi pod i postavljene mramorne ploče, izrađena su nova hrastova vrata (ulazna), obnovljena vanjska propovjedaonica s oltarom i napravljena ograda oko kapelice.

Kapela sv. Juraja ubraja se, uz onu sv. Urbana, u najstarije kapele na području radobojske župe. U zapisnicima vizita stoji da se nalazila: in Strase, in Lepaicz (in Lepaiecz). Prvi put se spominje u viziti 1639. godine, kad se za nju kaže da je zidana, dosta malena i posvećena. “Krov je imala od daščica. Godine 1665. bili su joj zidovi malo popucani, a tabulat trošan. Ubrzo nakon toga načinili su novi tabulat ružama oslikan, kapelu opekom potaracali i pred ulazom podigli drveno predvorje. To predvorje je 1677. godine imalo slabi krov, kasnije su ga popravili i daskama zatvorili te je služilo za lađu kapele. 1854. godine u spomenutu kapelu udara grom i u potpunosti je uništava. Nova kapela u filijali Lepajci podignuta je 1907 godine.